Home
/
Medijska scena
/
Arhiva vesti do septembra 2011.
05. 04. 2006
PREVIŠE EMITERA I »CRNOG« NOVCA
BEOGRAD, 05.04.2006. – Od uspostavljanja demokratije u Srbiji 2000. medijske reforme su spore i nedosledne, a Vlada i parlament moraju da se odreknu proizvoljnosti i da primene usvojene propise ukoliko žele članstvo u EU. Ovako glasi glavna preporuka iz izveštaja za Srbiju, sprovedenog u okviru projekta Televizija u Evropi, regulativa politika i nezavisnost. Reč je o seriji izveštaja iz 20 zemalja koji se bave televizijom kao "jednim od osnovnih elemenata i merila demokratije". Za ocenu da Srbija trenutno ima najlošiju i najneuređeniju medijsku scenu, autorka izveštaja, Snježana Milivojević, profesorka komunikologije, nudi četiri krupna argumenta. Prvi, sporo usvajanje i neprimenjivanje zakona. Drugi, teško funkcionisanje nezavisnih regulatornih tela. Treći, kašnjenje transformacije državne televizije u javni republički i pokrajinski javni servis. I četvrti, potpuno neregulisani rad komercijalnih televizija. U takvom haosu, zaključuje ona, politička kontrola nad radiodifuzijom opstaje. “Činjenica da je Zakon o radiodifuziji tri puta menjan pre nego što je stvarno počeo da se primenjuje (što nije samo po sebi rekord, jer je u Bugarskoj menjan osam puta) pokazuje da vlast nije spremna za istinsku reformu radiodifuzije i lišavanja kontrole nad medijima. Nezavisnom regulatornom telu - Savetu Republičke radiodifuzne agencije - potkopana je autonomija prilikom narušavanja postupka za izbor članova 2003, a kasnijim zakonskim rešenjima dodatno mu je oslabila nezavisnost. Uopšte, regulatorna tela poput RRA, Republičke agencija za telekomunikacije, institut poverenika za dostupnost informacija od javnog značaja, rade sa teškim komplikacijama i jedva osvajaju javni prostor”, navodi Milivojević. Kada je reč o komercijalnim elektronskim medijima koji se u novom medijskom jeziku uvedenim Zakonom o radiodifuziji u Srbiji, nazivaju emiterima, (kao što će se i RTS zvati Radiodifuzna ustanova javnog servisa), Milivojević ističe fenomen da je "siromašna država vlasnik najviše medija". “Istraživanje pokazuje i da građani Srbije provode najveći procenat vremena pred TV ekranima, oko 275 minuta, i to u zemlji koja može da se "pohvali" najmanjim uvidom u komercijalne programe upravo zato što emiteri nisu licencirani”, objašnjava Snježana Milivojević uz ogradu da srpski evropski rekord u gledanju televizije treba uzeti relativno, pošto su različite istraživačke kuće merile ovo vreme u raznim zemljama. Ona smatra i da je konkurs za izdavanja dozvola za nacionalne, vojvođanske i beogradske RTV frekvencije, koji je u toku, test koji će pokazati da li će javnost ubuduće imati uvid u rad komercijalnih emitera i koliko će se u ovoj sferi poštovati pravila igre. Istraživanje Televizija u Evropi: regulativa, politika i nezavisnost, jedno je od dosad najsveobuhvatnijih takve vrste, a svi izveštaji su dostupni na adresi www.eumap.org.
-
Nema komentara.













