29. 01. 2008
PROBLEM MEDIJA SREDNJE EVROPE
Na udaru političara, prvi su javni ili državni elektronski servisi, oni koji dopiru do najvećeg broja građana, ali pošteđene ne ostaju ni agencije, s jednim izuzetkom nacionalne češke ČTK
BRATISLAVA, PRAG, 29.01.2008. (Borba) - Vlada i parlament trebalo bi da imaju svoje medije, rekao je nedavno slovački predsednik Ivan Gasparovič, što je odmah zazvonilo na uzbunu u međunarodnim novinarskim organizacijama, od Poljske, preko Slovenije, Češke do Rumunije, političari bi u novoj Evropi rado vratili komadić totalitarnog - medije pod kontrolom države.
Međunarodna federacija novinara (IFJ) zabrinula se toliko, da rešava da preko Saveta Evrope podseti da su se sve te zemlje međunarodnim konvencijama obavezale da poštuju osnovno pravo građana — na informacije bez intervencija države.
"Šokantno je čuti o nastojanjima da pod kontrolu dospeju javni mediji. Imali smo utisak da se 90-ih godina prošlog veka uspelo sa komplikovanim prelazom sa državnih medija", rekla je Slovačkom radiju Renate Šreder, direktor za Evropu u IFJ.
Na udaru političara, prvi su javni ili državni elektronski servisi, oni koji dopiru do najvećeg broja građana, ali pošteđene ne ostaju ni agencije, s jednim izuzetkom nacionalne češke ČTK. O potrebi privatizacije nacionalne poljske agencije PAP govori se od 1997. godine, kada je agencija posebnim zakonom transformisana u akcionarsko društvo u vlasništvu države s mogućnošću da udeo od 49 odsto ide u privatizaciju.
Da garancije nezavisnosti koje PAP ima u tom posebnom zakonu ne moraju da budu dovoljne pokazao je spor 2006. godine kada je agencija u jednom trenutku imala dva rukovodstva, jer je nova ekipa ministarstva državnog trezora smenila staro a spor je rešavao sud. PAP je najveća poljska novinska agencija sa 235 novinara i njegov servis koriste svi relevantni poljski mediji. Iz budžeta dobija od pet do osam odsto svojih prihoda i to ne uvek, jer je u poslednjih šest godina u dva navrata izostala godišnja državna finansijska injekcija.
"To su samo plaćanja za one dodatne informativne usluge državi u okviru javne misije PAP-a pokrivanje delatnosti parlamenta, predsednika, vlade. U mnogim zemljama država ih jednostavno posebno naručuje, kod nas to ide preko budžeta što je valjda najkomplikovanija i najgora varijanta'", kaže prethodni direktor PAP Valdemar Šivinjski.
U Slovačkoj, Ministarstvo kulture već tri puta je kažnjeno sa nekoliko desetina hiljada evra zato što državnoj agenciji TASR finansira iz budžeta i onaj deo servisa koji ima konkurenciju na tržištu. Antimonopolski ured pošao je od toga, praveći analizu medu najvećim korisnicima, da država, dotirajući 40 odsto potreba TASR-a, konkretno za pet od devet redakcija koje TASR ima, i to onim koje čine gro servisa - unutrašnja ili ekonomska redakcija - gaze princip konkurencije u poslovanju.
Drugi igrač na tržištu, privatna, komercijalna agencija SITA, dolazi u neravnopravan položaj, pošto sve troškove stvaranja svog servisa, za razliku od TASR-a koji i pored dotacija niže gubitke, mora da pokrije vlastitim sredstvima. Antimonopolski ured insistira da eventualne dotacije na koje TASR po zakonu ima pravo mogu da idu samo u one oblasti i aktivnosti u kojoj nema konkurencije ni potražnje, koje se ne bi zato isplatile a država to od njega kao javnog informativnog servisa građanima, po ugledu na nacionalni radio i tv, traži.
Sud je jesenas našao solomonsko rešenje - ne sporeći problematičnost dotacija, konstatovao je da se ti problemi mogu rešavati samo izmenama zakona o TASR čiju transformaciju iz budzetske organizacije razni slovački ministri kulture najavljuju već godinama. Najnoviji predlog o kome bi vlada trebalo da odluči na proleće menja TASR u javnu a ne državnu agenciju, delimično prema modelu ČTK, s pravom da za određeni deo servis koristi sredstva iz budžeta.
Jedina u regionu bez budžetskih sporova i najotpornija na političke pritiske je češka novinska agencija ČTK, čiji je prvi direktor posle pada komunizma, čuveni disident sa najdužim stažom po čehoslovačkim zatvorima Petr Ul, uvideo da "državne jasle" vezuju ruke agenciji. Posebnim zakonom, odmah na početku tranzicije, ČTK je iz državne agencije transformisana u javni servis, zajedno sa radijom i televizijom, ne pripada nikome, pa ni državi, na nju je prevedena imovina s tim da ima pravo na dotacije iz budžeta.
Posle krize 1993. godine i radikalne transformacije, čija žitva je bila i široka inostrana dopisnička mreža, ČTK je stala na noge i od 1996. godine sama se odrekla i jedne jedine krune iz budžeta a već od 1997. godine posluje sa zaradom. Mudar poslovni potez da ostavi široku i jaku dopisničku mrežu u Slovaćkoj i posle raspada zajedničke države, za 50 odsto joj je proširio tržiste i češka novinska agencija ravnopravna je konkurencija slovačkim agencijama SITA i TASR.
Dok češka televizija i radio umeju u poslednje vreme da smene voditelja koji se nije svideo nekom iz političke vrhuške, ČTK je pre nekoliko godina, na pokušaje predsednika Vaclava Klausa da mu više kao izveštač ne dolazi konkretan novinar nacionalne agencije - samo odmahnula rukom.
U 38-milionskoj Poljskoj izlazi preko 800 listova, časopisa i magazina, među kojima se za poziciju najuticajnijih bore "Gazeta viborča" i "Djenjik'" koje pokrivaju celu zemlju (nacionalni) i polunacionalni "Žečpospolita". Gleda se 27 televizija, uz tri kanala javnog servisa TVP najpopularnije su komercijalna nacionalne TVN I Polsat, a sluša stabilno 47 radio stanica uz mnoštvo lokalnih.
Uz državni PAP, mediji koriste i usluge dve specijalizovane agencije katoličke informativne KAI i agencije elektronskih medija IAR koja uz kratke pisane vesti korisnike snabdeva pre svega tonskim prilozima. l desetomilionskoj Ceškoj stabilno od 1993. godine izlaze četiri "ozbiljna'" nacionala dnevnika i komunističke "Halo novini" koje se nisu makle s pozicije partijskog glasnogovornika, jedan a povremeno i dva-tri nacionalna tabloida i široka mreža regionalnih novina.
Javni TV servis ČT emituje na dva analogna kanala i dva digitalna za informativni program i sport. Uz češku televiziju, celu zemlju pokrivaju i komercijalne TV Nova i TV Prima a svoj program emituje i 20 regionalnih stanica. Na radiotalasima ponuda je sedam nacionalnih radio stanica i 76 regionalnih.
Slovačka ima dve novinske agencije, državni TASR i privatnu agenciju SITA, a ravnopravna konkurencija je češka ČTK. Takođe ima sedam dnevnika koji pokrivaju celu zemlju, od toga je jedan na mađarskom jeziku, sedam nacionalnih nedeljnika i oko 79 naslova regionalne štampe uglavnom u formatu nedeljnika. Slovački gledaoci imaju ponudu dva kanala javnog servisa STV i tri komcrcijalne televizije od kojih je TA3 čisto informativna po ugledu na CNN. Uz javni senis slovačkog radija slušaocima se nudi program dvadesetak komercijalnih stanica.
Daša Pavlović, dopisnica Bete iz Praga
-
Nema komentara.













